Letopis je istoriografski žanr u književnosti; vrsta hronike. Glavna je tema srpskog letopisa – kaže se u Rečniku književnih termina – istorija dinastije Nemanjića i srpske zemlje, izložena u sažetom vidu i na osnovu žitija, rodoslova i zapisa. Obavezne su tamo biblijske reminiscencije i mnoštvo stilskih figura. Razumije se da su vladari srskih zemalja u ovoj deceniji – potomci Nemanjića. Te i o njima moramo letopisati. Zasad, to znači isključivolepo pisati. Naravno, bilo je letopisaca koji su pokušali… Njima je direktno, neuvijeno poručeno: letopisni, ako smiješ! Letopisnuti se smije, i može, i mora, razumije se kad tome dođe vrijeme.
Sećanje na Vukotu Babovića
>