Došao soldat (bazajući po krajinama u nedostatku rata) babi(ću) u okučane i iskao da mu da štogod da jede, a ona mu kazala da nema ništa u kući za jelo. Onda soldat reče:
– A ti mi daj barem lonac i malo vode da načinim knin-čorbu.
Baba mu to da, a on uzme bosanski lonac i metne u њega gvozdeni knin, pa nalije vode sa plitvica, izazove požarevac i metne nad vatru; kad se voda ugrije, a on zaište od babe slano i slankamen i baba mu da, te je posoli; kad voda uzavri, a on zaište malo korenice i kostajnice; baba mu da i to samo da vidi od čuda kakva će to biti knin-čorba, te saspe u onu vodu i zamete; stavi i šaku grahova; potom zaište jajce, te i њega razbije u onaj skrob; onda zaište još malo maslenice te ono zamasti, pa onda skine s vatre i knin izvadi, zafrљači ga da mu se ni traga ne zna za vjeki vjekov, a pomiњaće se kao KЊIN.
Onda je narod kusao knin-čorbu, a soldat ne.