Dodijati znači postati dosadan ili, još teže, postati nesnosan. A kad uvidi da ništa ne pomaže, dodija mu se još grđe, pisao je Ćipiko, kako ga citira Akademijin Rječnik. Sjajan je glagol dodijati, da opiše mučno stanje stvaralaca na našim univerzitetima, u ambijentu ponižavajuće besparice na kraju milenijuma. Doktor nauka koji dobro razmisli da li da kupi novu hemijsku olovku ili da pričeka do prvoga, prvo se smije, onda ućuti; a ničemu se ne nada ni pod jedan ni pod dva. Dok cure posljednje kreativne godine. Onda se okrene i shvati: svoju jalovost, iznuđenu ili neiznuđenu; svesvejedno jalovost je to. Jalovost kao posljedica dodijalosti je dodijalovost.
Sećanje na Vukotu Babovića
>