ČLANKOLISCI

Biti čankolizac… ima li kod nas veće uvrijede! Pomisao je ružna, formulacija je ružna. Užas! Čovjek se, navodno prodao, služi nečijim mračnim interesima, a za koju platu? Da liže čanak, da ne umre gladan. A obogatiti se neće, svakako. Međutim, čankolisci služe isključivo tuđinu. Vlast ne dopušta da se oformi termin koji bi žigosao domaće plaćenike, plaćenike vlasti. A oni postoje. Ne postoji njihova moralna i intelektualna superiornost u odnosu na čankolisce, a otežavajuća okolnost, što se zaboravlja, u tome je što troše naše domaće pare, bacajući nas u još veću materijalnu i egzistancijalnu bijedu. Ne pledirajući na iscrpnost analize, navešću samo jednu kategoriju domaćih čankolizaca. To su novinari, ili nabijeđeni novinari, spremni da napišu čudovišni članak (pogrda pojedinca ili grupe ljudi iz suprotnog tabora). Predlažem da ih nazovemo člankolisci. Člankolisac se ponekad ne potpiše. Nije mu do autorstva. Inače, nije beznačajna činjenica da u prijedloženoj novoj riječi: člankolisci (najbolje u množini), bodu oči upravo lisci. Ako. To i jesu lisci koji pišu članke da bi olizali čanke.