Čitam Lelejsku goru štampanu 1962. Ličnosti komuniciraju crnogorskim govorom. On nije samo dijalekatska osobenost. To su emancipovani zvuci koji se talasaju u rezervoaru crnogorske istorije, precizne metafore koje čuvaju vrijednosti predačke elokvencije. Sram bilo svakoga ko ovo poriče (bolje sa rastavnicom: po-riče).
Category: predavanja
MONTENEGRINJSKA HIPERPIREKSIJA
S Mihailom Lalićem sam samo jednom sjedio, u zanimljivom društvu, za istim stolom. Bilo je to u andrijevičkim „Komovima“, početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Bijaše čuo da imam u svojoj biografiji, prije tridesete, neke, nazovimo ih tako, vrijedne rezultate. Zato je komentarisao, tobož u ozbiljnoj formi pitanja: „A šta ćeš poslije, kad se život oduži?“.