Category: beleške

Onfre potanko priča: Hrišćani su seirili ispred lomače Đordana Bruna…

Govorili smo pirun, za viljušku.

Miloš Vasić: „Analogije u međunarodnom pravu – ako tako nešto uopšte postoji, to jest – teško da mnogo znače, kao i presedani, uostalom. Bog ništa ne radi dvaput, uče nas jevrejski hasidski mudraci i tu pouku valja zapamtiti. “Diplomatija bez vojne sile za sobom trula je grana za oslonac”, kaže […]

Prvi srpski ustanak je omogućen i propašću jednog dotadašnjeg modela ponašanja. Povlašćena klasa seljaka (kneževi) živela je imućnije zahvaljujući tome što je skupljala harač i slala veziru. To je bio i model mira. Kad su, međutim, janičari posjekli Aleksu, Srbi su zaključili da model suživota više ne funkcioniše i da […]

Kako je došlo do toga da se Homo Sapiens priklonio religiji, a ne evoluciji? U toku istorije, svuda oko njega bili su fakti evolucije, i nijedan oko njega fakat onostranog. Pa ipak! (Miloš, januar 2009)

Aforističari se beogradski uzdižu u nebesa. Slabo ko da pohvali satiričare. Evo kako se aktuelno britko oglašava Vesko: Dakle, ne mozgovne egzibicije, nego angažovana misao umjetnički transponovana i uobličena.

Moć televizije je tolika da je nekritičnost prosečnog gledaoca u ekran zapanjujuća. Zato je sada masovna pojava da se debelokošci u tok emisijama ne stide ni elementarnih logičkih grešaka.

ZRENJANIN – Mile Dragić, vlasnik istoimene firme za proizvodnju vojne opreme iz Zrenjanina, oslobođen je danas optužbe da je pokušao da zloupotrebi ovlašćenja u privredi i za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. “Posle pet godina od izbijanja afere ‘pancir’, za šta sam od samog početka tvrdio da je politička […]

Dobra politika vodi računa o simetrijama procesa. (Kao fizičar znam dobar glas simetrije.) Zna se da grupice Beranaca, kad se igra utakmica između Crne Gore i Srbije (vaterpolo, na primjer), navijaju za Srbiju, i još skandiraju „Ovo je Srbija!”. Javnost Srbije osuđuje takve pojave tek kad neki Pazarci navijaju za […]

Kad Mirko Kovač kaže u jednom intervjuu: „Kada jedan čovjek isključuje sebe iz neke zajednice, bilo da nekamo odlazi ili bira ono što se naziva „unutrašnji egzil”, onda je i jezik bitna stavka te osobne drame. Onaj srpski jezik negdje od druge polovine osamdesetih godina, više nije bio moj jezik. […]

Riječ je teška, a teško je i ono što znači: prisilno oduzimanje imovine privatnika za opšte dobro. Sad oni koji su se u socijalizmu džabe liječili i školovali traže da se vrati livada i šumarak njihovog dede. Najviše traži Crkva, i dosta joj je već vraćeno. Moš misliti da je […]

Pisac Pekić voli da nijansira sljedeću misao: socijalistički sudovi bivše države, u kojoj je robijao, nijesu sudili za ono što je pojedinac učinio, već i za ono što je on mogao učiniti. Za šta je bio sposoban, takav kakav jeste. OK. Ali vidi sad jada, šta čine Pekićevi istomišljenici, členovi […]