Category: beleške

Ko je čitao ozbiljne istoričare kakav je recimo M. Dinić – doktorirao je u Monpeljeu – zna da je Lazar jednom pobegao iz jedne bitke, i da je sve činio i neverovatne saveze sklapao da bi nekako doakao Nikoli Altomanoviću. Jurio ga je knez Lazar od Rudnika do Dubrovnika i […]

U jesen 2013 novine pišu, sa zabrinutošću, da je slabašan rast kredita u jugoistočnoj Evropi. Trezven čovjek ništa ne razume. Metiljavi rast kredita? Rahitičavo mršavo odojče rasta kredita? Rast kredita treba da je zdravo, ugojeno derište? O kreditima sve najbolje… krediti treba da se razvijaju… Jugoistočna Evropa je Jugos… ups!

Kuća cveća u kojoj je bijeli mermerni blok sa (zlatnim) imenom i godinama između dvije Praznine, bolje je rešenje od Mauzoleja sa Mumijom. Više je bold. Na kraju, Balsamovani vođa u Moskvi je spaljen 1991. Mermerna ploča još je u Kući cveća. Večnost je ionako taština.

Da napravimo zaključak: Angloamerikanci su agilni da prvog maja proizvode nove spektakularne događaje. Tako se baca sjenka na pravi smisao međunarodnog dana rada. Ove 2011. prigotovili su: a) bjelosvjetski kič prinčevskog vjenčanja u Londonu (ima svi na zemljinom šaru da gledate nanu vam naninu, i to i generalnu probu i […]

Hans Christian Andersen! Treba ga čitati kao da je pisao juče. Na konkursu za najneverovatniju stvar (the most incredible thing) u Kraljevstvu nije pobijedio Kreativac koji je napravio neprevaziđeno umjetničko djelo, već Zlotvor koji je zamahnuo sjekirom i to djelo razbio u paramparčad. A sve je bilo po uslovima konkursa, […]

Nije bilo sreće da u Jugoslaviji imamo jedan četvorocentrični jezik. Čerupali smo. Crnogorci traže malo. Na primer, da mogu reći proćetao, i da se to boduje kao književno. Ali, ne daju ljudi puni pizme. Mada se lakše izgovara od procvjetao.

Kad je umrla Mara Knežević, a sahrana je bila 23. septembra 2011. na Bežanijskom groblju, otišla je Mirjana i odnijela vijenac. Na vijencu je naložila da se napiše: “Adio, Mare”. Priča mi to naveče kod kuće, i plače…

Ljudi protestuju širom sveta, cijele ove 2011. Silno simbolična je ova priča: Mohamed Buazizi (26, Tunis) se zapalio. On je bio ulični prodavac za sirotinju u gradu Sidi Buzid. Policajci su ga prebijali, najzad 17. decembra 2010 oduzeli mu kantar. Žalio se, nije našao pravdu. Umro je od opekotina 4. […]

Nekad se govorilo voziti se na nečemu. “Lepo je to, tako mi neba, voziti se na državnim automobilima…” (Milan Kašanin, januar 1927). Nekako, ta fraza je bila prirodna za ondašnje tipove prevoznih sredstava. (Nemam primer, ali su se vjerovatno vozili i na fijakerima.)

Mirjanina koleginica Lada, slikarka, insistira da je vatra “lila” predstava, pojam iz (staro)slovenske mitologije. Nije ta riječ za neuko ironisanje, što čini isfrustrirana novinarka Olja, časnokrstkinja. U njenoj je predstavi ta vatra nešto partizansko…

Slavko Perović, nekada hvale vredan motor crnogorskih liberala, početkom juna 2012 u Herceg Novom sjedi u kafani, psuje Mila i zapovijeda kavge s policijom i zaludnima. Koju bitku bije? Koju pobjedu očekuje? Teški oblik neuroze: Neko mi je ukrao bicikl sa slavom jer ga nije bio vezo lancom.

Imali smo marksizam, sad imamo neoliberalizam. Neoliberalizam apeluje na slobodu. Sve drugo je u zapećku, na primer pravda, na primer istina. Privatna svojina i tržište nisu apsolutne kategorije. Rijetki upozoravaju: neke stvari nisu na prodaji: na primer, pravda, istina, voda, vazduh, javni prostor, mediji. Neoliberalizam je ideologija beskrupuloznih. Razlog krize […]