Glumio je, mislim dobro, ješnog Srbina u sjetnom filmu štefica Cvek u raljama života. (Bilo je tamo više srpskih glumaca, nećete pogoditi ko je.) Od njega je tražio režiser da jede, mada je glavna glumica očekivala jedan drugi, jako sličan glagol. Poslije dobrog ručka, zaželio se odmora… Kasnije, viđali smo ga kako lješkari u srpskoj Skupštini (opet problem sličnog glagola: lješkari, a ne lješ kara, što je narod očekivao od muškarčine). Stigle su godine, umor savladao ratnika, divanio je desetak godina u udobnim zakono davnim, davnim foteljama. Sa svojim nezaboravnim kolegama meškoljio se u traljama života, sve do nedavno. Pa šta. Macola, macola.
Sećanje na Vukotu Babovića
>