Lice pravde! Stamena slika, sjajna, nepomućena. Sveta predstava, koja se ne smije skrnaviti. Izvesti pred lice pravde! Kakav uzvišen zahtjev! Nepristrasan čin izbavljenja lomnog ljudskog morala. Kako dođe do toga, da je taj civilizacijski čin postao kod nas u našem vremenu, nedovoljan? Tek, jedno jutro početkom decenije, umjesto na lice pravde, pozvaše na ulice pravde. To postade običaj. Ulica i pravda? Ono što vijekovima bijaše iznimno, pretvorismo u sinonimno.
Sećanje na Vukotu Babovića
>