Spodoba je ne baš uljudan naziv za nekoga. Ali neka pripazi i taj neko. Izbor riječi nije neograničen. O, šta nam je jada zadala u našem vijeku riječ podoban! Pravednog gnjeva koliko smo na nju izlili, i opet je mazili! Koliko li je puta napisana u konkursima za sva radna mjesta i koliko smo puta je napisali u molbama za prijem na ta radna mjesta! A koliko puta je ostala nerječena, a kao da je rječena, i još strožije, još strožije… Najteže nam je u vijeku bilo što je uvijek ispadalo da je podobna neka spodoba. Kandidat koji se nada u prijem, kazaće: Hajde da se kladimo, biće primljena ona spodoba. Neću da se kladim. Možda je mjera podobnosti i uvedena, počeli smo najzad da podozrijevamo, da bi se izbjegli nespodobni kandidati. Uvijek bude odabran spodoban, to jest podobna spodoba. Tako, sad je sve na svom mjestu.
