Koliko smo puta uočili: jedna parcela uzorita, obrađena, daje prinos, divota vidjeti! A susjedna parcela – sve sama suprotnost: biljke požutjele, zemlja zapuštena, korov do pod grlo. A klima, naravno ista, uslovi slični. Kako je sjajno to opisala narodna riječ: rad odvaja. Ali, hoćemo li ikada doznati, koliko su ratovi ove decenije ostavili za sobom opustošenih njiva, zapuštenih livada, zakorovljenih imanja. A bili su tu domaćini od ugleda. Pa ih je rat pomeo; odvojio ih od parcela, odvojio od komšija, odvojio od ukućana; odvojio ih možda i od života. Da, da – sve će se više govoriti i rat odvaja. I neće to biti ništa manje stvarna konstatacija.
Sećanje na Vukotu Babovića
>