Imamo potrebnu riječ koja uliva povjerenje i fino zvuči, rodonačelnik. Sama činjenica da smo imali potrebu da imenujemo ljude začetnike kakve značajne djelatnosti, govori o nama u pozitivnom svijetlu. S druge strane, ne možemo, i ne smijemo se podičiti prikrivanjem tamnih strana naših poriva. Zar nema ljudi kod nas koji su, rado, načelnici? Ovih godina bestidno je isturano uvjerenje da je čisto porijeklo najbolja kvalifikacija, ponekad i jedina i za ona radna mjesta za koja se u normalnim okolnostima čovjek sprema kroz decenijska usavršavanja. Ostalo je zapamćeno, na primjer, ko je sve bio na isturenom položaju u novinarskoj struci; samo zato što je, rado, bio rukovodilac. I dan danas se ukočimo od pomisli na čovjeka koji je bio, rado, načelnik saniteta, a da nije imao diplomu medicinskog fakulteta. Bio je više puta i odlikovan za stručan i samoprijegoran rad… Pojava postoji, mora postojati i riječ za nju, a to je radonačelnik.

>