Podanik je pripadnik sirotinje raje (homo sapiens vulgaris). Etimologija riječi je toliko očevidna da bi akt elaboracije u tom pravcu bio potresno nacionalno samoponižavanje. Vladar podanika definiše aksiomatiku po kojoj je podanik isključivi dužnik vlasti. U tom smislu, svako osamostaljivanje podanika je velika jeres koja u poodmaklom stadijumu biva identifikovana kao kolaboracija sa stranim faktorima: podanik se proglašava prodanom dušom. Nastaje dakle fenomen koji zahteva i svoj termin. Otud, podanik koji je podlegao nagonu samoprodaje stranom faktoru je prodanik. Nema žešće degradacije od survavanja podanika u prodanika; zbog toga pred izbore dolazi do enormne transmutacije podanika u prodanike; proces se objelodanjuje kroz vlastodržačke medijume i često je ireverzibilan. Primijetimo da je podanik bezlična, a prodanik uvijek lična imenica.

>