Čovjek je nada, vječni sanjar. Sanjali su da potru granice tamo gdje im nije mjesto. Sanjali su da ih ništa ne razdvaja od saplemenika, gdje god oni da su. Neodgovorni su im došapnuli, da to nije san, već ostvarljiv proces. Kako je lako, da sanjar povjeruje! Stavili su sve na kocku, da im se san ostvari. Postupili su kao pravi sanjari. Nada nosi poriv, da se obistini! Nego šta. I, osvanuo je dan surove realnosti. Bježeći, u kratkom osvrtanju vidjeli su plamen sa krova rodne kuće. Krv, pogibije, lutanja, opet selidbe. A neodgovorni su sa govornice poručili: Glavu gore, ko je još ima! Bio je to dobar san, još postoji taj san. Trenutno je to neuseljiv san.
Sećanje na Vukotu Babovića
>