Čovjek je bio moćan. U dobrim godinama, snažan i uticajan. Zvonkim glasom, iz zaštitničke govornice, sa lakoćom optuživao je ljude. Bez zamuckivanja, nazivao ih je lopovima, plaćenicima, neprijateljima, izdajnicima. Odjeven jednostavno, u tri boje. Magistar nečega. Uvježban u poslu do perfekcije. U posljednje vrijeme, etikete je dijelio sa imprijesivnom nonšalancijom. Takoreći, koketirao je sa gledalištem, dok je bacao etikete, kao bukete. Kako je tačno njegova konferencija za štampu opisana terminom koketiketiranje!
Sećanje na Vukotu Babovića
>