Tadašnji predsjednik svih građana Jugoslavije uputio je 11. septembra 2000. godine ove riječi u etar: Oni su portparoli okupatora pod imenom tobožnjih opozicionih lidera. Oni nemaju nikakav program. Oni su površno dresirani papagaji svojih dementnih zapadnih gazda. Njegova supruga, četiri dana kasnije, iznijela je naš zadatak na globalnom planu: Treba promeniti svet! Ja vjerujem u pobunu potlačenih, malih i siromašnih ljudi. Muž je bio nestrpljiv, ko da čeka da se taj planetarni zadatak izvrši, pa je u Beranama 20. septembra ponovo bio oštar i direktan prema domaćem zlu; opozicija je tada identifikovana sa menažerijom zečeva, pacova i hijena. To je mali insert iz našeg političkog života; on pokazuje da su građani u ovoj deceniji znali da izglasaju loše predstavnike, da su ovi potom bili spremni da se legitimišu kao štetočine za druge i za same građane, ne prezajući da ubrzaju proces zaglupljivanja unesrećenog življa. Takvi lideri utrli su put Jezdama, Dafinama – kome sve ne! Era koju nikad ne smijemo da zaboravimo zvaće se Era s onoga svijeta. O, šta su sve prevaranti od dobroćudnih odnijeli na… ovaj svijet.

>