DUGOGOVEČAN

Dugovječan je čovjek kome bog podari mnogaja ljeta. Dugovječne ljude poštuju a priori, ne zna se tačno zbog čega. Dugovječnost sama po sebi nije ni moralna, ni nemoralna. U stvari, svako poštovanje zaslužuje dugočovječan građanin. Zna se koliko je to teško! Ta, šta nas je koji već za tridesetak godina opteretimo svoju biografiju sumnjivim elementima! O mrtvim ljudima, zna se, govore samo pozitivno. Kad o dugovječnim ljudima govore lijepo, nije li u pitanju drsko licemerje, jer ih tretiraju već mrtvim (ekstrapolacija)? Bilo kako mu drago, retki su pravi dugočovječni ljudi. Nama treba opis jedne mnogo frekventnije pojave: dugovječan čovjek koji se ponaša kao goveče. Predlažemo termin dugogovečan čovjek. Ako bi se desilo da poštovani čitalac ne poznaje lično nijednu štetočinju geruziju te vrste, a on je sigurno nešto slično već vidio na televiziji. Jedna domaća dugogovječna osoba se u zadnjoj deceniji dvadesetog vijeka zalagala za nekakvu sukcesiju, ali nije mogla da se sjeti za koju baš; druga jedna dugogovječna osoba okupljala je sudnjeg leta dvijehiljaditog po crnogorskim brdima ostatke rasutih nemanjićkih plemena. I tako dalje.