Čitao sam tumačenje, šta izvorno znači riječ dekan i u momentu nijesam povjerovao: Dekan je u onim vremenima bio rukovodilac škole, a imao je odabranu desetinu naoružanu palicama; ta ekipa je sređivala stvari, kad zatreba i gdje zatreba. Ali se pravo znanje stiče u životu! Paličari utvare izašli su iz enciklopedija, evo ih među nama. Pojavili su se dosad na mnogo mjesta. Gunđali smo, kad su tukli na ulici. Opet, ulica je ulica. Bilo je pravo iznenađenje, kad su viđeni kao obezbjeđenje… dekana na eminentnom elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Kako se istorija vraća! Mladići krepkog izgleda, a mračnog izraza; hladno naoružani i vatreno opremljeni. Spremni da biju studente; i profesore pred penzijom. Nije jasno, gdje se regrutuju? Još veće iznenađenje je pojava te siledžijske kaste na skupštini književnika u – Narodnoj biblioteci. Na neki tajni znak, ni zvižduk se nije čuo, bili su u sali, i bili. Opet se nije znalo, odakle dolaze. Ostalo je nejasno, čiji su. Predsjednik skupštine, markantni patriota je rekao: nijesu bati naši. Ipak, ne vjerujemo, da te probrane, istrenirane, servisirane momke može neko naći na ulici, u svakom baš momentu, kad mu zatreba tuce ili dva, batinaša. Prije će biti da, negdje, postoji servis, gdje se naručuju. Gdje god da je, taj se servis naziva Bagro servis. Razgovor izgleda otprilike ovako: Dobar dan, ovdje dekan; Bagroservis? Bagroservis! Treba mi deset komada sa palicama, imam naučno nastavno vijeće. Može; a koja vrsta palica je po želji? Hoćete li bezbol palice? Kako rekoste, bez bola? ne, nego naprotiv: sa bolom! O kej, stižemo…

>