Hoću da pišem o sjaju neoracionalizma. Crnogorci su glasali 21. maja 2006. Te neđelje, birališta su zatvorena u 21 čas. Valjda nepun sat potom, CeSID omladina je objavila prognozu da su suverenisti pobijedili. Uprkos nekim netipičnim okolnostima što se tiče strukture biračkog tijela, kao i geografske distribuiranosti političkih boja, uigrana ekipa statističara bila je na visini zadatka; ubjedljivi, samopouzdani i kulturni. Pogodili su, kao i uvijek do sada.
Suprotni tabor (bulatovićevci) odmah je pljunuo ovu organizaciju (“mi znamo ko su oni”). Emotivno i drsko.
A međutim, ozlojeđeni su na nauku. Bolje nijesmo ni očekivali.
Progovorimo i branimo nauku! Koji grijeh su to počinili ljudi novog doba?
Omladinci su na osnovu uvida u 15% listića dali prognozu za sadržaj svih listića, i to sa impresivnom tačnošću od jedan posto! Pritom su razgovijetno u sažetoj formi objasnili gledalištu osnovne pretpostavke korišćenog metoda.
Da pokušamo da uprostimo uvid u suštinu: Zamislimo da je svaki sedmi glasač glasao javno. Iz tog podatka “strani plaćenici” nam kažu kako je glasalo i cjelokupno glasačko tijelo; pritom pogriješe samo kod jednog glasača na svakih stotinu glasača (u drugim oklnostima, pogriješe i osjetno manje; vrlo često greška ne prelazi nekoliko promila)! Bravo!
Onda nam kamera prikazuje razjarene oponente; mladom čovjeku koji nas podučava egzaktnosti kažu ovi na-putu-da-izumru mamuti: “Mamu ti!”
Emocije štete egzaktnosti. Loše je, posebno, što i inžinjeri među političarima ne shvataju da su statistički zakoni takođe – zakoni. Veoma pouzdani statistički zakoni su uzor savremene fizike. Skupovi sa velikim brojem objekata imaju svoju unutrašnju logiku. To je tvrda logika, koja ne iznevjerava. Posebno, naučni metod upućuje na granice greške. Zato su mladići rekli: ne očekujte da će ručno prebrojavanje dati radikalno drugačiji ishod; rezultat neće pasti ispod 55%. Tako je i bilo. Pošto ti dragi prognozeri dosad nijesu ni jednom pogriješili, mrzost na njih, nema sumnje, samo je ispoljavanje klasične malicioznosti. što ona silna gomila analitičara, uvodničara, savjetnika i eksperata po svu izbornu noć na TV ekranima bdiju? Cesidovci do 22 sata urade posao i idu na počinak mirne savjesti.
Strano je kad emotivni starci graknu na racionalnu mladost. (Još bi se i dalo razumjeti da se suprotno događa…)
Lijepo je sanjati o ovom: U budućnosti se neće provoditi zamorne procedure ručnog prebrojavanja svih glasačkih listića. Statistika će zauzdati političke ostrašćenike. Brojanje kao bukvalna djelatnost biće napušteno. Biće dovoljno da se objave statističke predikcije i da pragmatički bude objavljen rezultat volje glasača. Možda će se napustiti i ideja masovnog izlaska na birališta! Dovoljno će biti da otvore reprezentativna biračka mesta. Demokratija će postati jeftinija i brža. To će biti dobitak za sve, u okolnostima kad ne možemo ili nećemo da otklanjamo i evidentne nedostatke sistema opšteg prava glasa i slična uopštavanja.
Sjećate li se onog Njegoševog lika koji se vajka: prisuka sam pedeset godina. Druga su to bila vremena, kad su rijetke bile prilike da se ostari. Svaki dan su na televizijama likovi koji su prisukali i više od osamdeset, pa ih ne mrzi da idu u ovaj ili onaj centar kako bi doprinijeli sijanju nevjerice u neminovnu pobjedu novovjeke osjećajnosti koja je ozarena sjajem neoracionalizma, a ne neonacionalizma.