U logoru Jasenovac (stratište Srba, Jevreja, Cigana, komunista… u drugom svjetskom ratu) nešto se majstoriše, prepravlja, dotjeruje. Izgleda, unose se imena žrtava; među podacima nedostaje podatak o nacionalnosti usmrćenih.
Kad bi statistička raspodjela nacionalnosti ubijenih u Jasenovcu odgovarala statističkoj raspodjeli nacionalnosti okoline tog Jasenovca – možda se ne bi imalo šta prigovoriti. Kriva raspodjele žrtava po nacionalnosti drastično odudara od krive raspodjele građana po nacionalnosti. Naime, te krive imaju pikove na mjestima koja odgovaraju Srbima, Jevrejima…
Zbog toga, unošenje podataka da je žrtva ujedno bila i srpska žrtva, na primjer, neopodno je, jer podatak nosi važnu informaciju da nije ubijano s reda, već s namjerom da se smanji jedna određena populacija. A to je zločin naročite vrste! Dobrim dijelom i zbog toga mora da postoji spomenik likvidiranim. Informacija o nacionalnostima je važna informacija onima koji će dolaziti da se poklone žrtvama. Ta vrsta opomene je bitna – ne smije da izostane.
Zločin u Jasenovcu bio je u biti rezonantni zločin, što bi rekli fizičari. Kriva zločina nije kontinualni spektar. Među žrtvama najmanje ima onih kojih u državi ima najviše. A ima i takvih žrtava (iz većinskog naciona), i sve su one bili antifašistički borci; pa i to treba naglasiti. Zbog uvažavanja teorije vjerovatnoće i važne grane nauke – statistike.