Pošla Milena u hotel “Moskvu” da kupi tortu za tetkin rođendan. Pita je tamošnje lice, kako plaća? Čekom?
Milena kaže: Ne, plaćam u kešu.
Onda ono lice izigrava srboedukatora, nekog agenta pjesnika ćilirićara Simovića i buni se zbog upotrebe riječi: keš.
Milena priča: baš tada prilaze šanku dva konobara i naručuju: a) dva švepsa, b) tri fante…
Nesrećnik je “ugrožen” ne od Milene, nego od svojih kolega; sva su pića “opijati” sa tuđicama. Ali posebno: Njemu je ček vrlo srpska riječ, čista ćirilica, ali keš?
Tako se jedan brđanin ljutio na mene, i edukovao me povodom – pripejda.