Crnogorski jezik?
Sve se češće u Crnoj Gori pomišlja na Miroslava Krležu. Jer je rekao: “Lingvistički gledano, to je jedan jezik koji svaki narod ima pravo da zove svojim imenom.”
To se i desilo. Danas ide glatko sa terminima srpski, hrvatski, bošnjački jezik. Jedino se to osporava Crnogorcima.
Priča liči na onu dosadnu žvaku: šta je šah? Nauka? Umjetnost? Sport? Dok velemajstoru Matanoviću nije prekipjelo i zavapio, da je šah – šah!
Sjećam se ove scene: Ide mi u susret jedan Poličanin. Kako čkilji, vidim da ima neku caku da mi saopšti. Nepitan, obavještava me: “Ja sam Crnogorac!” Ja ćutim, ne znam šta dalje da činim sa takvom trivijalnom informacijom. Na kraju hoću da ga pohvalim, bogme ih nema mnogo koji se tim diče… Ali vidim, on nije zatvorio usta. Vire mu škrbine, sprema se da likuje. Najzad je nastavio: “Ali ja sam i Srbin!” Krenuo sam dalje, beznadežan slučaj; očekivao je da ga pitam, kako sad?. On uvjereno reče za mnom (kao da sam to pitanje i postavio): “Pa tako, nijesam Turčin!”
Moraćemo, prije ili kasnije, da uzviknemo: Crnogorac je Crnogorac! Ako išta pomogne.