Pravnik Ratko Marković traži, je li, građansko pravo da i on ponešto nama objasni u listu Danas. To je onaj prof. koji, jednoooom, bijaše potpredsjednik Vlade u Srbiji. Ima doprinos što je Srbija jedna urvina na Balkanu. Stojim vam dobar da je tako (rekli bi dobri beogradski stilisti danas). Traži prostor da nam još koješta objasni!! Ali neću o njemu; javlja se i kao lik u mojoj neobjavljenoj priči Tri crna psa. Dosta je to. Nego nešto svježije.
Neka Nadežda Milenković, u Vremenu, sjetila se u zlu uru da bude duhovita na račun Crne Gore (zgodno vrijeme, februar 2003). Svoj tekst u vezi sa vrečanjem novorođenčeta SCG okitila je fotografijom deklaracije na kojoj se čita da je tkanina 98% pamuk, a samo dva posto sintetika. Eto, tih 2% izvinjavajućeg šuta treba da simbolizuje Crnu Goru.
Svakoje li je diglo … na nas, pomislih. I kad treba, i kad ne treba, i kad ga plate, i kad ga ne plate (treninga radi).
Vježba duhovitosti, i to kad u samoj skoro-sto-posto komponenti ima toliko humornih izazova, da se ozbiljni humoristi više takvim sadržajima i ne bave, čuvajući dostojanstvo. Najbolje je prećutati.
Ali, evo gdje ne odolijevam, i uvraćam na malicioznost, sličnom pakošću. Ne bješe li od Marfija ona tačna vaga: Devedeset devet posto bilo čega je – govno. Dobro, možda sam malo odveć zabiberio…