Kad je partizanska porodica Leka šćekića morala pred četnicima i pred-kime-još-ne da ustukne ka Bihoru, negdje su ih prihvatali u jednoj muslimanskoj kući. Mišovoj majki Magi domaćica iz doma Adrovića je dala dimije, da se kamuflira. Sačuvala joj je glavu. Muslimanka je kasnije životom platila svoju ljudskost.
Ne znam detalje, Dine će negdje da se raspita. Mada mnogi koji znaju priču, sada radije ćute. Opet nijesu u modi primjeri bratstva i jedinstva.
Kad se ja ovih godina srdim na šćekiće, to je dakle samo parcijalno, ništa generalno po plemenu!
(Zapisano na dan sahrane – 5. januara 2003 – Maginog sina Miša, koji je preživio zbjeg u pelenama.)