Iz podgorice stižu signali, preko CKL a iz pera Jevremovog, ovog aprila 2002, da sledeće činjenice treba pamtiti. 1) Svetozar Marković poštovao je posebnost Crnogoraca. 2) Blagoje Nešković, Petar Stambolić i Miloš Minić poštovali su dignitet Crnogoraca. 3) Komunisti su Duška Brkića, srbina, osudili na šest godina stroge robije zbog negiranja Crnogorske nacije. 4) U negiranju crnogorskog nacionalnog identiteta barjače danas crnogorski akademici Vlado Strugar, Miomir Dašić, Zoran Lakić, Žarko Đurović, Milenko šaranović, Drago Leković, Branislav šoškić. 5) Bogoljub šijaković i Savo Laušević poznati su vikend lovci na ljudske glave na nekadašnjem hercegovačkom bojištu i danas negatori crnogorstva. 6) Morbidno udvorička četničina dr Božidar Bojović – duhovni potomak Ilije Garašanina. Bonja, sinovac četničkog vojvode Nikole Bojovića (izvršio 1943. pokolj Muslimana u Foči; danas postoji ulica u Srbinju, ulica Nikole Bojovića). 7) Ulica Jelene Ćetković, crnogorske partizanke koja je likvidirala gnusnog bandita Kosmajca, uknjižena je sada kao ulica Velmara Jankovića, jednog od markantnih srpskih fašista u drugom svjetskom ratu. 8) U Srbiji se ozbiljno radi na reviziji Drugog svjetskog rata. 9) SNP je naoružana partija u Crnoj Gori. 10) Snage koje prihvataju mitropolita Amfilohija zalažu se da je tamo SPC iznad države i političkih partija.

>