Kad naši spikeri zapenušaju od sreće što baš oni čestitaju narodu državni praznik 15. februar, razvuku usta od uva do uva i bale: Sretenje!
Onda se naglo smrtno uozbilje i ispričaju nam da je jutros mečka šetala po našim dičnim šumama, te da ista videla svoju senku, pa se pod hitno vratila u brlog da spava još šest nedelja, koliko će vala još trajati zima.
Onda opet malo opuste mišiće lica i saopšte naučnu istinu, a optimistinu vest: Od Sretenja dani postaju duži a noći kraće!
Kakva kakvoća astronomske pravoslavne misli!
