Pismo predsjedniku skupštine opštine Berane (objavljeno u “Monitoru” u petak, 17. januara 2002.):
Uvaženi g. Predsedniče, dva dobra razloga ohrabrila su me da Vam se obratim ovim putem povodom najnovijih progona drugačijemislećih građana u Vašim i mojim Beranama. Prvi razlog je službeni, Vaš hvale vrijedan položaj predsjednika svih građana (među kojima su i brojni nepravoslavci, ateiste i agnostici), a drugi srdačno-komšijski: naše kuće razdvaja i spaja ono blagorodno brdo Jejevice.
Moramo se složiti oko jedne bitne stvari, budući da nesumnjivo obojica držimo do civilizacije i napretka. Ako postoje vjerujući ljudi (a evidentno postoje) kojima je u nekim elementima strana praksa Srpske pravoslavne crkve, posebno onog njenog dijela u Crnoj Gori, takvima ne možemo osporiti pravo (koje je i ustavno) da na drugačiji način zadovoljavaju svoje religiozne porive, razumije se u okvirima zakona i poštovanje principa tolerancije. Radi se jednostavno o njihovom utisku da SPC, kao što pokazuju rezultati novijih istraživanja, a) klerikalizaciju vidi kao zadati cilj, b) nacionalizam uzima kao apriornu vrlinu, c) manipuliše istorijom ovih prostora i d) ne pokazuje želju da preispita sopstvene zablude i distancira se od ratnih zločina(ca). Ovim, na žalost, spisak zamjerki nije ni izbliza iscrpljen! Prva iščitavanja Božićne poslanice SPC ukazuju na nespojivost nekih djelova teksta već i sa takvim civilizacijskim tekovinama kakva je Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima. Da ne pominjem evidentne uvrede nanijete brojnim časnim roditeljima; njima je olako prilijepljena etiketa “ogrehovljenih umova”! Preko toga se ne može ćutke prijeći, samo zato što neko preko puta nosi pištolj pod miškom ili sjekiru na ramenu. Napokon, poslanicu su potpisala i neka crkvena lica zapamćena po pentranju na tenkove, slikanju sa mitraljezima i nosanju dečijih lobanja u torbacima.
Vjernici koji su u nedjelju 6. januara htjeli da pored Lima zapale badnjak i ogriju se priklanjanjem principima koji su drugačiji od pobrojanih, pokazali su dužnu uviđavnost u namjeri da se okupe u drugo vrijeme i na drugom mjestu, kako ne bi ometali vjernike SPC u istom gradu. Bez obzira što su se, dakle, svjesno potrudili da naprave takav tolerantni otklon od konflikta, bili su napadnuti, šikanirani i onemogućeni! Ko je vijao pristalice Crnogorske pravoslavne crkve, kojim naoružanjem, uz kakve psovke i kakvu vokalno-instrumentalnu pratnju? Sudeći prema zvaničnim izvještajima i brojnim svjedocima, na djelu su bile falange ozloglašene u nekim ranijim pohodima, ali i pojedini profesori i ljekari koji i dalje zalažu svoj ugled za posve opskurne ciljeve. Najčudnije je da su harangu podržali i neki poslanici i druge javne ličnosti. Gospodine Predsjedniče, očekujem da bar Vaše ime ubjedljivim argumentima izuzmete sa spiska prozvanih; Vi po prirodi funkcije koja obavljate ne smijete biti promoter bilo koje parcijalne isključivosti! Jednostavno, postoje u Crnoj Gori građani koji ne žele da stanu ispod ocila i koje užasava zvuk tocila.
Sad, vidimo da je netolerancija narasla do nivoa neophodne i rigorozne aplikacije zakona; jer su se namnožili oni koji zagovaraju jedanaestu božju zapovijest: ubi bližnjega svoga! Neizostavno se založite za pravno-građanske principe, i nepristrasno! Ali i:
Definišite Vašu poziciju! Trenutno je ona konfuzna, naročito u domenu vjersko-svjetovne interakcije. Ovog puta mnogi budno prate smjer i smisao nepodopština. Ne smiju se ponoviti zdravice za ratne zločince, koji nam se smiješe sa novogodišnjih kalendara. Ne dolazi u obzir “događanje vjernika” kao jednom što nam se bješe dogodio narod. Poslije populizma zar popolizam – hvala, ne bismo! Nećemo još jedno pogubno kloniranje istomišljenika! Odbacite srastanje svjetovnih institucija i partijskih ćelija sa crkvenim strukturama! I ne zanosite se srednjovjekovnom koncepcijom da jedna oligarhija može biti vlasnik gradskog zemljišta, i koječega drugog!
Sa tolerantnim pozdravom, Vaš…