U rubrici posvećenoj ličnostima koje su obeležile prva dva milenijuma hrišćanstva, Politika je dala reč književniku Radoslavu Bratiću. I reč je iskorišćena baš u subotu 23. decembra 2000. Kakav je to dan? Istorijski, kad su Srbi pošli na birališta da pošalju odabrane u Narodnu skupštinu. Kakva će to da bude skupština? Demokratska, koja će da nas uvede u modernost, davno jednom zaturenu u gudurama prošlosti. I Bratić koristi svoju šansu; on govori o nekoliko znamenitih Hercegovaca. Uči nas da je Hercegovina Vojvodstvo Svetog Save. Upozorava nas na vojvodu Vlatka Vukovića “koji preživi Kosovo”. Taj smisao i ta gramatička konstrukcija! Usput pominje Sandalja Hranića. On je striko Hercega Stefana. Ne preskače umnu Jelenu Balšić, koja donese, koja osnova, koja dade. Gotovo sva značajna imena srpske kulture poreklom su iz Hercegovine, kaže Bratić (izvor: Novak Mandić Studo). “Pa se tako i Miloš Obilić rodio na Tjentištu”. Knez Miroslav i dijak Gligorije potpisaše se ispod najkrupnije knjige srednjeg veka. Sveti Vasilije Jovanović Ostroški svojim čudesima spojio je vekove. “Da nije bilo Hercegovca ne bi bilo ni Puškina”. Kako pa to? Lako: Sava Vladislavić Raguzinski (a iz Hercegovine) darovao caru Petru jednog crnca. Na ti Care, on je Puškinov deda! O čemu nam još pripoveda Bratić? Ko je, na primer, nas Srbe uveo u svet? Vuk Karadžić. (“I ne samo nas”.) A ko je taj Vuk? Pa, razume se: Njegošev savremenik. Gorostasno stablo našeg pamćenja je i Tešan Podrugović. Njega valja pominjati uz sveštena lica Čokorila i Pamučine. Znamenita su dela generala Miloradovića. šta je on najbolje voleo? Podvige! I to junačke! Bogdan Zimonjić postojano stoji pred Latasom. A ko je Latas? Prebeg! Imao je Bogdan sina Petra, sveca. Svetac je i Vukašin iz Klepaca, to je verifikovala naša Crkva. šta dobijaju sveci? “Crveno slovo u kalendaru”! Dalje Bratić upozorava na mnoge imene i bezimene hajduke i uskoke; mitropolite i arhimandrite; te vođe buna i ustanaka protiv svakojakog ropstva i tiranije. A Vasilja Popovića smo skoro zaboravili! Da ne da bog da zaborav stigne Radovana Samardžića! A žive, da ne ureknemo! I tako, priča o znamenitim ličnostima prva dva milenijuma skoro da nema kraja. šta je još skoro bez kraja? Reka Trebišnjica. Koja je glavna posledica što je spisak najvećih ljudi iz Hercegovine tako i beskrajan? Bratić veli: Pomišljam da nije slučajno i to razlog što tako silno na nas danas nasrće i kuso i repato? A ja pomišljam da nije slučajno što su Bratića oslovili kao poznatog intelektualca i književnika (inače ne bi imao šansu da odgovori na zahteve rubrike u Politici). A o stilu? Taj perfektni preterit!

>