Politikino ’uzorno’ pero je Aleksandar Apostolovski. Kad treba pljunuti na nekoga ili nešto – on je inspirisan, nenadmašan. Ova novinarska baterija klase AA uvijek je dovoljno pripunjena Đe Treba. Evo primjera:
Sto godina posle Velike narodne skupštine u Podgorici, ponovo iz Beograda zli vjetri duvaju prema vladaru Crne Gore. Milo Đukanović je drugo oko u glavi, ali vidno vrljavo.
Crna Gora, ma ne samo ona, patrljak je one Jugoslavije. (Patrljak znači ostatak polomljene grane i slično.)
Ako se neko izjašnjava kao građanin i prihvata filozofiju statusa građanina u društvu kao časne pozicije, AA će posprdno reći: evo građaniste! (Drugi je izmislio termin, ali ga on oduševljeno upotrebljava.)
Te sve ono što si kao čista vrlina: Crnogorac, ali prije svega građanin u državi, poštovalac Crne Gore koja nije nikakav patrljak i bistro drugo bratsko oko u glavi – proglašava te AA za zakržljalu, građanističku, vrljavu kreaturu. Rodonačelnik srpskog novinarsko-političkog vrljavog aleksandrica.
Moraš glasati protiv toga da Priština bude član Uneska, da bude Haradinaj u Interpolu. Ne pitaj, zašto? Bespogovorno glasaj kako ti signaliziraju iz Beograda i bićeš nevrljavi nacionalistički, ne građanistički, brat.
Ako je Srbija u ratu sa Austrougarima, ulijeći i ti u rat na strani Srbije, kao srbista, a ne kao građanista. Poslije rata, ako te braća okupiraju, ti kaži da je to nevrljava narodna volja. I deri se iz mozga:
Dolje, patrljak!
