Pročitao sam Ćosićevu knjigu U tuđem veku.
Ideje koje propagira: staromodne. Stil koji koristi: aljkav. Umetnički dojam: nenadahnutost.
Neiskreno je s velikom ambicijom prosuđivati supstancu u kojoj nisi zaronjen.
Pa zašto on sve ovo piše? Ako je knjiga način zarade, OK – Ćosić je profesionalni pisac. (Ćosić ima i neku penziju, međutim. I dodatak za akademika)
Drugo pisac hoće: da ostavi sugestije kako bi nova generacija istoričara morala pisati istoriju u kojoj će Ćosić biti pozitivan lik. (Bar jedan istoričar, Predrag Marković, tako će i postupiti.) U knjizi su pedantno pobrojani rđavi momci i ništa narodi. I način je preciziran, kako treba valorizovati Dobricu u svim epohama. Potpuno je jasno koga treba satrti, nije samo Milo Đ. zlo neobijeljeno. Srbi izdajnici na razmeđi dva vijeka kod Ćosića imaju ime i prezime, sve više puta podvučeno.
Još samo kad otac Dobrica i ćerka Ana nauče da godina 2000. pripada dvadesetom vijeku…
