Sve mudrosti voditelja, političara, sagovornika i uvodničara kod nas sadržane su u veštini kamuflaže anti-antifašizma. Svega će se dosetiti, samo da odvuku temu od tog opasnog terena.
Mladi Kišjuhas je retki i najređi koji upire prstom u oko demokratskoj kamuflatorskoj družini. Setio se da su Tadićeve jedinice besomučno uništile AVNOJ table po Novom Beogradu, i drugde. Takav gest je prirodno osokolio one kojima je takav postupak u srdašcu. Kišjuhas zaključuje:
“Naime, onaj kome smeta Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije, i može i treba da očekuje umivene mladićevce-nalepničare. Uostalom, taj to i zaslužuje. Na ideološkom terenu, glavna odgovornost prošle vlasti upravo je gušenje antifašističke tradicije i prigušivanje modernizacijskih vrednosti, uz puzajuću klerikalizaciju ovog društva. Jedini rezultat stvaranja takvog socijalnog miljea može da bude samo istinski i ogoljeniji konzervativizam i populizam naprednjaka i socijalista, odnosno bleda alternativa u vidu Dragana Đilasa kao ispra(z)nog tehnokratizma, zadojenog sličnim konzervativizmom i populizmom…
Dok ovo društvo jednom za svagda ne usvoji i ne prizna temeljne vrednosti jednog multietničkog antifašističkog veća – vrednosti antifašizma i antinacionalizma, te demokratije i etničke ravnopravnosti, ne može se očekivati nikakav društveni, a samim tim ni politički progres. A aveti prošlosti opsedaće ukletu kućicu nazvanu Srbijom. Dok to Demokratska stranka ne nauči, ko god zaseo na njeno čelo, ne sme biti surevnjivosti i nostalgije prema njenoj vlasti i prema politici koja uporno promašuje metu onda kada ta meta nije lični džep. I zato: vizije AVNOJ-a, a ne “Zorana” narodu.”
