Borba za ćirilicu ovdje nikad ne prestaje. Posebno je zaoštrena ljeta 2018. Zašto je to tako, premda umni ljudi poput Ranka Bugarskog ukazuju na besmisao akcije? Mislim, ćirilica je krucijalna zbog pisanja istorije, pretežno!
Nacionalisti-šovinisti žude da nacionalnu istoriju napišu na ćirilici. Tako će je čitati samo đaci u Srbiji i Srpstvu. A to je važno. Tamo piše nešto što nije za spoljašnju upotrebu. Ne smije biti na engleskom, na latinici, jer bi to mogli pročitati neprijatelji laži! Istorija je ovdje štivo za naš narod. Mi ćemo tako imati našu istinu, briga nas za svijet.
U ćiriličnom udžbeniku će, na primer, pisati da je Draža antifašistički borac. Mališani koji znaju ćirilicu će to naučiti – i cilj je postignut. Šta mari da Englezi misle da je to laž, kad neće ni pročitati rad našeg istoričara? Tako, istorijska laž o četnicima (cruel lie) na ćirilici liči na pokušaj da se proda Englezima kaca pekmeza sa kamenom unutra.
(Kaca je vraćena sa sve sadržajem.)
Evo svježijeg primjera. Došao Rus Putin na “proslavu” oslobođenja Beograda, a ova vlast upriličila svečanost za bratskog Predsjednika. Pada kiša, naš Glavni pokisao i dalje kisne svesno i hrabro. Naša vlast drži govor i naglašava da je Beograd oslobodila srpska vojska. Onog trena takoreći ispravlja ga Putin i naglašava da su Beograd oslobodila NOV, za jedno sa Crvenom armijom.
(Putin vraća trule breskve u zemlju pošiljaoca, Srbiju.)
NOV je mnogo više od srpske vojske, kao što je Crvena armija mnogo više od ruske vojske.
Tako je naš Vrhovnik i pokisao i popišan završio ćiriličnu svečanost oslobođenja Beograda 1945. Ali će se, bez obzira, istorija i dalje pisati ćirilicom.
