Toleranac je ranac pun tolerancije, legalizma, uravnoteženog pristupa, antiekstremizma, simetrije mišljenja i sličnih pozitivnih pojmova.
Ovi inače hvale vrijedni stavovi se mogu upotrijebiti kao društveno zlo, ako se tako hoće! Kako to sad?
Vraćam se na jednu sliku iz djetinjstva, o čemu sam pisao negdje. Mi tinejdžeri igramo fudbal na poljani. Igru posmatra deset godina stariji od nas Zluradi Kavgadžija. Njemu je dosadno; smislio je način da indukuje svađe i neprijatnosti, pa i tuče. Vidi da je među igračima i Inferiorni Dečko. Taj je kržljav, a zavidljiv. Kavgadžija uviđa da je cjelishodno ako bude pokrovitelj Inferiornog Dečka. To će činiti diskretno; biće neutralan, što duže može. Instruisao je Kržljevića da smije igrati i oštro, i prljavo čak, i to u duelima sa najboljim fubdalerima, pa i onim koji su od njega fizički znatno jači.
Sad, zabava može da počne. Inferiorac grubo startuje. Superiorni samo opominje, učtivo, da to više ne čini. Ali, Osokoljeni Pulen ponovo faulira jačega od sebe! Konflikt se razbuktava, atmosfera je naelektrisana. Još nekoliko puta je Inferiorac bezobrazan do maksimalnih granica. Protivnički igrači gube živce; jedan ga hvata za rever; prete batine. Ali:
Sponzor ustaje tog momenta i štiti žgoljavog bezobraznika. Kao tucanj među kašikama, Sponzor mudrim i staloženim glasom poziva na razboritost! Prekorijeva jače, što prijete slabijima. On traži toleranciju! Ne dozvoljava fizički obračun; smiruje strasti. Opominje jače. Zluradom krišom namiguje, da u nastavku igre opet zapodjene konflikt – neka se ne boji, neće trpjeti posledice. Tako i biva.
Oni jači, bolji fudbaleri, postepeno ulaze u fazu isfrustriranosti – imaju modrice na nogama, trpe psovke od slabijeg i lošijeg, a ne smiju da reaguje i ne mogu da uzvrate istom mjerom!
Toga sam se sjetio kad čujem kako članovi DSS stranke pljuju po antifašistima koji se usude da se suprostave davidovićima, fašističkim gamadima u Novom Sadu, i drugdje.
Ne daju da se pojavi ekstremizam, čoče.
