Tag: zapisnuti

Postoji mit, skoro za ponos, da se Srbi uvek podijele oko bilo čega. Na primer, Pupin u Americi napravi neki Srbobran, a jedan drugi i on, te pljuj po Pupinu. Ali, Srbi su se na državnom nivou bez tegoba glatko složili oko dve stvari – ni manje ni više nego […]

Neko se sjetio da citira Ničea: “To sam uradio, kaže moje pamćenje. To nisam mogao uraditi, kaže moj ponos i ostaje neumoljiv. Na kraju popušta pamćenje.”

U čast dolaska Nove 2004. godine – gradska vlast u Beogradu podigla je kičersku svjetlosnu kupu nad grobom Dimitrija Tucovića na Slaviji. Civilizovano čeljade zebe kad gleda taj jeziv prizor. Dimitrije je rođen 1881. godine. U Beograd je došao kao osamnaestogodišnjak. Organizovao radničko-studentske demonstracije mjesec ili dva prije divljačkog ubistva […]

Samosvijest građanina počinje sa razvojem osjetila za geometriju. Valja da nas podiđu žmarci od gospodstvene harmonije mreže ulica u gradu. To je prvi znak da nas ne teroriše sjećanje na kozje staze. Koliko puta vidimo da je travnjak upropašćen jer pješaci nemaju namjeru da pređu malo duži, geometrijski pravilan put […]

Kakvu sjajnu, umjetnički konzistentnu strukturu ima Mažuranićev ep! Treba ga i sto prvi put pročitati. Počinje sa Agovanjem, u kojem se čitalac upoznaje sa jednim notornim tiraninom. Prikazuju se masovne scene pogubljenja i mučenja utamničenih Brđana. Onda, što je neophodno za nosivost spjeva, daje se scena jednog konkretnog zločina, gdje […]

Velika je razlika između ljubavi u kasabi i mržnje u kasabi. Ali su veliki i potencijali jezika da se to iskaže. U SFRJ se pjevalo: Uzdisasmo nasred mosta Sokolović Memed-Paše. Godine 1992, ili tu nedje, stihovi su glasili: Izdisasmo nasred mosta Sokolović Memed-Paše. Samo jedno slovo se promijenilo…

Prije desetak dana počelo je proleće 2005. Danas je Dan lažova, ali vidim kroz prozor da je procvjetala džanjarika, dvadeset metara od mene. Ovo je istina. Ovo je iskrenost Prirode. Ljudi su drugačiji. Izvjesna gospođa škero, koja vrhuni u Vrhovnom sudu Srbije, izgovorila je rečenicu: “Neizbežno je suočavanje sa istinama […]

Dobri poznavaoci istorije Beograda tvrde, ulica koja se danas zove Svetogorska nije uvijek bila Svetogorska. U stvari, tri puta se iz nekog drugog stanja vraćala u svoju popovsku suštinu. I sva tri puta u doba nesreća naroda. (Provjeriti i proširiti.)

Postoje snimci kako zločinci preporučuju pokolj u Srebrenici kao poklon srpskom narodu, za Vidovdan ili slično. Postoje aluzije svuda oko nas, da ubistvo Zorana Đinđića jeste neka vrsta poklona narodu srpskom… To ne ukazuje na razboritost ovdašnjih šovinista. Ali ukazuje na njihovu odlučnost u proizvodnji haosa…

Miloševe dvije opaske: 1) Nekritičko slavljenje Nikole Tesle dovodi do nekritičke glorifikacije talenata. Niko ne zna ko je bio Teslin nastavnik fizike! Ipak nema toliko Gausa koliko se (povremeno) priča. Jesu li geniji rasli u sampas? 2) Ako od nekoga ništa ne očekuješ taj te uvijek prijatno iznenadi. A to […]

Kažu da je misionarstvo bijelog čovjeka u Americi podrazumijevalo da se sapunom isperu usne Indijanca koji je (krijućke) progovorio maternjim jezikom. Možemo se zgražavati nad tom vrstom okrutnosti siledžija. Ali je misionar uvijek isti, i svuda isti. Ako je za deset godina nestalo sto hiljada deklarisanih Crnogoraca u Crnoj Gori […]

Jedan ludak je vukao kanap ulicom. Objasnio je da mora tako, jer je pokušavao da ga gura ispred sebe, pa nije išlo… A koliko je onih u Crnoj Gori, i šire, koji misle da ako socijalizam nije išao, mora ići fašizam…