Ponovo se svijet vrti. Rđava rotaciona beskonačnost. Početkom 2019. Amerika prijeti okupacijom Venecuele. Ne sviđa joj se (diktator) Maduro, sviđa joj se (tuđa) nafta.
Svaki razgovor ‘za i protiv’ je mučan i gadan, ako nema bar trunke filozofske koherentnosti. A tu smislenost pronalazi, na primjer, Karl Jaspers. Dobro je poznata ova njegova misao:
“Bilo bi bolje da su zapadne trupe ušle u Nemačku već u maju 1933, umesto što su razorile zemlju pošto su joj prvo dopustile da počini gnusne zločine nesagledivih razmera.”
Recimo, bilo bi poželjno jedno Kosmopolitsko društvo građana sveta. Ono bi imalo pravo da osmišljava i predlaže pravovremene prevencije.
Pomišljamo da je to jedna ekstravagancija znamenite njemačke filozofske tradicije.
Ali je o poželjnosti Svjetske vlade razmišljao i pisao i jedan Albert Ajnštajn. (Ako bi sada neko primijetio da se i Ajnštajn može svrstati u njemačke filozofe, ja ne bih mnogo kontrirao.)
Nijesu intervencije spolja nepoželjne onako, unaprijed, an sich. One samovoljne, bahate, nefilozofske, svakako su nepoželjne i tragične.
