Petar Stepanović, revolucionar i bijesnik iz romana Fjodora Dostojevskog Zli dusi (Бесы) kaže posle izvršenog ubistva ’nepouzdanog’ Šatova: “Ne, niko neće potkazati, ali družina mora ostati družina i slušati, ili ću ih ja… Ih, kakvo je đubre taj svet, ipak!”
Kakvo je đubre taj svet.
Đe sam pročitao slično vajkanje? Jeste iz usta opet nekog bijesnika, ali đe? Kod Andrića! Još malo da suzim. Imaju Ivove priče nekoliko mahnitih. Mora da je Đerzelez? Ne, nema tamo.
Našao sam: Mustafa Madžar. Radov izbor Andrićevih pripovijetki, Beograd 1986, strana 49: Citat:
“Vide se vatre i čuje vriska pljačkaša i lelek progonjenih.
– Svijet je pun gada.
To je pomislio jutros, u zoru, na obali Vrbasa, stojeći između dvije vojske (jedna bježi a druga zastala, od straha, na splavovima), pa i sad mu je u ustima kao gorčina koje bi htio da se oslobodi izgovarajući to glasno.
– Svijet je pun gada!”
Iz usta sličnih pustahija slične i opaske. Kakvo je đubre taj svet, reži Petar Stepanović, mesija novog doba. Svijet je pun gada, mumla ratnik Mustafa Madžar.
