Zašto se potiskuju stare, dobre, precizne riječi? Nema u prodavnicama varenike, ima mlijeka. A ako tražiš mlijeko, neće ti dati to što hoćeš, već vareniku. Moraš da naučiš da tražiš kiselo mleko. Nema ta posla ništa zajedničko sa prirodnim procesom odumiranja starih termina koji imenuju arhaične i prevaziđene posude, jela ili slično. Jer, još se upotrebljava, itekako, varenika. I biće je na trpezi još zadugo. I mlijeko nam treba svakodnevno. Skorupa (ne: kajmaka) dobro je imati u zalihama… Pa ako se još nađe parče popržene pršute!
Potpuno je jasno: Za pojmove koje svakodnevno koristimo, valja imati potpuno određene riječi, ne sintagme. Zato govoriti: mlijeko, ne kisjelo mlijeko. Mlijeko se proizvodi od varenike. Od varenike se pravi i skorup i sir. Sve to, i još ponešto, staje u pojam smoka.
šta tek da kažemo za kolobotnjicu? Ko danas ne izgovara kukuruza od kukuruza, nije za džet-set! A zašto? Kolobotnjica se pravi od kolomboća. Kakva sjajna riječ! Informativna, daje da se nazre uloga Kolumbova u donošenju te plemenite kulture u ove krajeve.
Dva su uzroka potiskivanja nazovi starijih Crnogorskih riječi iz savremenog opštenja. Prvi je nekakav stid od sjećanja na sirotost porodičnu. Drugi je okupatorska ofanziva bjelaške retorike.
Zaista postoji nelagoda kod mnogih kad imenuju artikle i situacije koje su vezane za nemaštinu i slično. Malo ko danas u prodavnicama traži glasno i gramatički ispravno – običan hljeb! Čuje se leba, lebac… u raznim varijacija koja nijesu tepanja no neki grč u mozgu. Traže se za te karikature od riječi što nevaljaliji padež.
Ali i ovo je bitno: Poplava srbijanskih lingvističkih rešenja. Aman, sve je u redu s kačamakom. Sjajna je vruća kolobotnjica.
Pored svih termina za osvijetljenost površina i prostora, za koje sam doznao kao fizičar i inžinjer, ja i sad mislim da je vrlo primjerena Crnogorska riječ za električno osvjetljenje: Śajka. Trenutno ne može da se zvanično napiše, jer to nije šajka, je li, protiv koje inače nemam ništa. Za sva vremena sam zapamtio kad je na narodnom zboru u Budimlji komšija Vukajlo, pozdravljajući civilizacijski pomak kad je stigla struja u selo, radosno i spontano uzviknuo: Živjela Śajka!
Trenutno ne možemo u Crnoj gori napisati ispravno, tako da to može korektno pročitati i neki Japanac koji uči naš jezik, ovu prostu rečenicu:
Ĺijepa ĺijeska baca hlad na zeĺenu ĺivadu.
