Ne starimo samo mi, stare i riječi. U Budimlji ljeta 2015 sreo sam stare riječi penjat, troskot, vrzina, peda.
Čitajući pjesme Milijine i Tešanove, ponovio sam da je kulaš pepeljasti konj, đogat bijeli, vranac crni, dorat crvenkasti, šarac šaren, parip je običan konj, seisan je konj koji nosi komoru, tu je i at.
A hajde je turska riječ.
