Znao sam za postojanje sumnje da su Dimitrija Tucovića ubili Karađorđevići s leđa, ali prvi put je to napisao rezolutno Svetislav Basara, u dnevnoj kolumni lista Danas, četvrtog septembra 2018. Evo citata:
“Ako bi se u Srbiji povremeno ipak pojavila krajnje retka stvar – blagovremena pamet – složna braća bi svoju naknadnu, glupost (koja polako prerasta u večnu) uspešno odbranili skidajući – i to po gvozdenom pravilu, onako kurvanjski, s leđa – svaku glavu koja se drznula da bude blagovremeno pametna.
Tako je, recimo, Dimitrija Tucovića, dok je u ratu gledao napred i pucao na karadušmane, odostrag, s leđa, upucala bratska srpska ruka, a tako je, s leđa – silom prilika u miru – bratskom rukom upucan i na onaj svet otpravljen Zoran Đinđić. Ako mene pitate, te dve nasilne smrti – a ima ih još tušta i tma – glavni su (i dovoljan) razlog zbog koga je Srbija “izgubila” Kosovo i ne samo Kosovo, nego mnogo više od toga, a tek će gubiti, jako idu Mara i svatovi.”
A primjera ima još, tušta i tma?
