Neoliberalnog tajkuna obavija fina, prozirna, hipotetična, sveprožimajuća supstanca koju zovu Ugled.
Čemernog, jadnog, siromašnog, eksploatisanog, oguljenog radnika viđamo u prostoj, pocijepanoj odjeći koju zovu Uklet.
Životne pozicije tajkuna i radnika nemjerljivo su međusobno udaljene i ne daju se uporediti.
Pa ipak postoji jedna bliskost o kojoj je moguće govoriti. Ona je u jeziku: sazvučenje riječi Ugled i Uklet.
Tri ista fonema, g i k su rod, d i t su rod rođeni. Ide Ugled, za njim u stopu Uklet.
Sve drugo razdvaja tajkuna i golju, ali ih slova spajaju, eno ih u neraskidivoj korelaciji.
S-lova da, lova ne!
