Ja sam rođen februara 1946. Ne znam tačno, vjerovatno dvije-tri godine posle mene rođena je moja sestra Ilinka.
Ilinka se nasmrt razboljela, izgleda od šarlaha. Umrla je krajem četrdeset devete, ili početkom pedesete. Ja sam imao četiri godine.
Podaci su, vidimo, nepouzdani, ali procjena je razumna: posle Ilinke rodio se Dine – 10. jula 1951. A on je došao na svijet, tako sam slušao od ovih ili onih, da se utješi majka zbog gubitka đeteta.
Ovo hoću da kažem. Imao sam četiri godine kad je Ilinka sahranjena. A dobro se sjećam tužne slike: mali drveni kovčeg u uglu prazne, jugoistočne sobe naše kuće. Majka plače, ja ne shvatam i samo memorišem slike. Otac me tjera u dvorište, na livadu.
Ja sam otišao, ali sam iz prikrajka radoznalo, pomalo zabrinuto posmatrao neuobičajenu scenu. Otac, i sa njim dvoje ili troje, noseći mali sanduk, izlaze iz kuće i zamiču putem prema seoskom Groblju.
Tako, imam pouzdan dokaz da se trajno sjećam nečega iz perioda kad sam bio četvorogodišnjak. Možda sam bio grub kad sam nekim ljudima osporavao, a osporavao sam i to ozlojeđeno, da se sjećaju scena iz rata kada su oni bili baš toliki kao ja, u danima smrti moje male sestre Ilinke.
