Danas je ponedeljak, 15. jun 2019. U Beogradu je Makron, predsjednik Francuske. Zadržaće se dva dana. Izlivi ljubavi, obostrani. Kod spomenika su na Kalemegdani. Na groblju su kod Milunke Savić.
Planiraju, obećavaju, potpisuju.
Dejan Puzigaća je promptno danas osuđen na dvanaest godina zatvora; on je ubica francuskog navijača Brisa Tatona, prije deset godina (davnim-davno). Puzigaća je bježao od pravde koja ga je uporno gaaaanjala. (Sjetimo se filma Francuska veza.) Tokom skrivanja Puzigaća se zamonašio u ruskom manastiru na Tajlandu i uzeo monaško ime Sava i na suđenjima se pojavljivao u monaškoj mantiji.)
Ta zašto ga je zaboga mikro-pravda stigla u momentu kad je makro-Makron u Beogradu (namjerno sam izostavio znak pitanja). Slučajnost! Nezavisni sudija donio nezavisnu presudu baš dok se Vučić i Makron ljube. Zvonio je telefon u Palati Pravde, ali nezavisnik nije podigao slušalicu, tako mislim. Ta zašto je suđenje trajalo 10 godina? Decenije mi ne znam! Možda ipak izdvojiti dvije-tri hiljade dinara i kupiti knjigu Mirka Kovača Elita gora od rulje.
Ta zašto je zaboga ubistvo nevinog mladog Francuza taman dosta za 12 godina zatvora? Prosto pitanje: Francuska očekuje 24 godine, Srbija nula godina; našli se na aritmetičkoj sredini.
Ključne riječi: Ubistvo, Puzigaća, Taton, nezavisno sudstvo, ruski monah, Tajland, Sava, Delija, delije.
Drugog dana boravka visokog gosta, koji je niži od domaćina, to jest u utorak 16. jula 2019. u 22 h počinje djelimično, ama zamašno pomračenje Mjeseca. (Uvijek neko, ili nešto zasere stvar.)
