U subotu 1. septembra 2007, surfujući medijskim videoprostorom primijetim da je TV kanalizacija Avala ugostila tri musketara srpskog nacionalistiškog poprišta. Sjede za stolom i mudruju: Gorčin Stojanović Ćetko, Vremešni Dragoljub Žarković i onaj nepomenik komentator Politike (kome se pričinja da držimo američke zastavice i mašemo Nato bombarderima).
Bez obzira na povod divanjenja, znamo da će neizostavno da pljunu Crnu Goru. Ovog puta se to desilo pod okriljem štrajkačkog apsolutnog posta episkopa Filareta, prijatelja masovnih ubica.
Gorčinodejstrvujući, minorni reditelj je zapjenušano objasnio da se bre nema kad baviti državicama koje nijesu veće od opštine Novi Beograd. U ozbiljnom tonu, Nepomenik je tobož ukorio sagovornika – Crna Gora nije manja od Novog Beograda, to ne, nemojmo! Onda je Jad Sa Govornom Manom još duboko zaključio da je to diskurs koji valja izbegavati jer iritira Crnogorce. Ćetalj sluša bez protesta, skrušeno usvaja kritiku. Jer, on je demokrata. Vreme-šni Crnogorac je ćutao, idemo na to da je i mrmljao.
Onda je neko od studijskih mišića (iz sarajevskog špaiza smajlovića) izlučio misao da je apsolutni post Ljubitelja Vrlina (nije relativni post; šta svetosavlje misli o relativizmu rekli su davno – puni Gorčina – Justin i đak mu Velimirović) prilika da se Crna Gora dodvori jednoj susjednoj državi. Jel Hrvatskoj? Jes, vala! Vidimo jasno, mjesečina je kao dan.
Tema je u suštini bila: prikrivanje zločinca u krilu majčice crkve – jatakovanje svetosavskog popa. Univerzalne vrline niko nije pominjao. Domaće vaspitanje – niko.
Sad, da Ćetku neko iz Crne Gore, a bolje bi bilo iz Srbije, načelno objasni kako kvantitet, to jest mnogo nečega nije osobita sreća samo po sebi (an sich), kako sedamnaest ubogih rediteljščića (na primjer, a bogme i primjerice) ne znači ništa u poređenju sa samo jednim Kopolom – nastala bi frka…
Ćutaće ovim povodom i jataci-Crnogorci sa stanovima u vlasništvu širom grandioznog Novog Beograda, koji će, je li, uskoro biti primljen za članicu Ujedinjenih naroda (ili nacija?). Bole njih…
Da, mišić s govornom manom pun je jeda prema izdajnicima koji „prodaju veru za večeru”. Međutim, komentatori koji seru, činjahu tu nuždu pod Avalom isto za večeru, zar ne?
Analitičari, kukala vam majka, na komate razdrobiste carstvo.
