James Joyce je svojom knjigom “Finnegans Wake” o jadu zabavio i (retke) čitaoce i (još ređe) prevodioce. Maja Herman Sekulić tvrdi da je ova knjiga, dosad, prevedena jedva na desetak vodećih svetskih jezika.
Vodi se polemika o pokušaju Siniše Stojakovića da Džojsovu knjigu prevede na srpski. Gospođa Sekulić se zadržala jedino na prevodu naslova i – zgrozila se. Finnegans Wake je Stojaković preveo sa Finegana buđenje. Trebalo je prevesti kao Fineganovo bdenje. Engleska reč wake može da znači buđenje, ali i nespavanje, bdenje, pa i još ponešto. (Pogledajmo bilo koji rečnik: po pravilu reči imaju nekoliko značenja, ne retko i međusobno udaljena značenja.) Šta od ponuđenoga uzeti? Autor je nebrižljivo uzeo reč buđenje. Da se ne pogreši u prevođenju, treba znati kontekst. Navodno, Džojs je imao u vidu jednu irsku narodnu pesmu u kojoj se dotični Finegan penje uz neke merdevine te tu i premine, đavo ga znao da li od pada sa visine ili nečeg drugog. Bitno je da se pominje posmrtni ritual u Irskoj, bdenje za dušu pokojnika. Trebalo je dakle prevesti wake sa bdenje. Bdenje u noći pored sanduka sa preminulom osobom nije nikakvo iznenađenje u Crnoj Gori. To je bila redovna pojava; doduše, sa pojavom kapela, sve se više izbegava celonoćna “straža” pored leša. Kako god bilo, književnik ima na umu bdenje vezano za preminulog gospodina Finegana. Postupak prevodioca Stojakovića nema opravdanje za svoju nedovoljnu obaveštenost i manjkavu stručnost. Zaslužio je oštro obraćanje gospođe Maje.
Ja znam samo jednu osobu koja pokušava da čita Džojsa u samim vrhovima njegovih dometa (dr Ljiljana Bojičić Slavnić). Ne jednom se žalila, po malo i šalila, da sa Uliksom (Ulisses) i Fineganom muku muči i ne zna kako dalje! Ja se u takve poduhvate nisam upuštao. Od Džojsa sam pročitao u originalu 1) Dabliners i 2) A Portrait of the Artist as a Young Man. Dosta. Mogu se pohvaliti da sam uživao kao čitalac. Da mi je neko ponudio da prevedem ta dva romana? Ne, hvala!
Kao osoba koja je doktorirala na enigmi Džojs, Maja Sekulić u besu nastavlja da deli lekcije. Pominje reč “kvark”. Saznajemo da joj je prijatelj niko manje do fizičar Gell-Mann. Taj je dobio 1969. Nobelovu nagradu za teorijske doprinose u oblasti elementarnih čestica. Zaslužan je što danas znamo da su čestice u jezgru atoma – protoni i neutroni – složene čestice. Fundamentalne čestice zvane kvarkovi su konstituenti protona i neutrona, pa i nekih drugih hadrona. Maja Sekulić tvrdi da je reč kvark “uzeta iz našeg jezika gde se koristi za jednu vrstu tzv. švapskog sira”. U kulturi kojoj pripada Majin mentor, dr Volton Lic, profesor iz Prinstona, postoji druga priča o poreklu termina kvark. Priča se vezuje za ovaj citat (James Joyce, FinnegansWake): “Three quarks for Muster Mark! Sure he has not got much of a bark And sure any he has it’s all beside the mark.” Na mnogo mesta se govori da je Džojs došao do ove reči na drugi način, ne mogu ovde u detalje, koji nema veze sa nama i švapskim sirom. Kakve je to ekskluzivne informacije imao Gel-Man da saopšti prijateljici?
Gospođa Sekulić piše u svom članku Bdenje nije buđenje (Politika, Kulturni dodatak, 5. maj 2018) još i ovo: “Poslednja osoba za koju znam da je vladala tucetom jezika bio je Nikola Tesla”. Da je Tesla među Srbima poznat ne kao genije, malo je to, nego kao kosmički genije – znamo odranije. Da je pronašao sve u rasponu od luka i strele, preko vodenice, do lasera – i to je publikovano. Sad bez dokaza stavlja nam se na znanje da je tečno govorio dvanaest jezika, što do danas nije ovde pošlo za rukom nikome. Ovo o Srbinu Tesli, kao i ono o srpskom kvarku, ne bih mogao da prihvatim bez dodatnih argumenata. Mi imamo pesnika akademika, još je u dobrom zdravlju, koji nam je pripovedao šta i kako je govorio, na primer, veliki pesnik Branko Miljković. U koje doba noći je vršena navodna konverzacija? Dva poponoći. Gde? Na nekim pustim beogradskim ulicama. Ko je bio svedok razgovora? Niko. (Spavali su svedoci u gluvoj noći.) Da se izbegnu takve stvari, dobro je imati tvrde argumente o Tesli i reči kvark i o stavovima Branka Miljkovića. Govorim ozbiljno. Ta mi imamo režisera koji nam pripoveda uspomene iz Kana, gde je primao razne lavove na filskim festivalima: ovog sam udrio pesnicom u bradu, onog sam hitro bacio na zemlju džudo zahvatom, dvojicu-trojicu su moj sin i naš prijatelj pregazili na peskovitoj plaži blizu arene, i tome slično.
To ti je.
