Najveća govna crnogorska spremna su da pojam plemena stave u temelj svoje “ljuckotine”. A književnik Vešović primjećuje ovu evoluciju:
“Knjiga Krvavi album Karađorđevića veli: “zločinačka imaginacija Srbijanaca dostigla je svoj vrhunac u mučenju: Manje, žene Radivoja Bulatovića, Milice, žene Mira Bulatovića, Mare, žene Pera Bulatovića, i Petrane, žene Pura Bulatovića. Ovim ženama vezivali su donje suknje, pošto su im prethodno ubacili između nogu po dvije mačke. Poslije toga, pošto su na taj način zatvorili mačke, počeli su ih tući, te su ove razjarene i podivljale radirale noktima i zubima meso ovih nesrećnica”. Uz to, “silovano je i izgubljeno oko 30 žena i djevojaka; među ovima bila je i žena Stevana Bulatovića, stara pedeset godina. Pošto je nad ovom sirotom ženom izvršeno silovanje, ona se bacila u rijeku Lim i udavila, nemogući podnijeti nanijetu sramotu”.
Sedamdest i kusur godina kasnije, među najslavnijim srpskim izmećarima u Crnoj Gori bili su tri Bulatovića: Momir, Pavle i Predrag. Drugi je, za vjernu službu Slobi, dobio “iz pušaka vrućije krušaka”, što veli guslar, a to ubijstvo ostaće nerasvijetljeno, jer Crna Gora je Pavla zaboravila kao jednu od svojih brojnih sramota od juče, a u Srbiji nikog ne zanima taj crnogorski kozar, kako je Pašić zvao potomke vlastele sa njemanjićkog dvora.”
Ko je oplakao izrešetanog Pavla? U tekstu Oficiri i pjesnici Mirko Kovač je govorio i o Matiji Bećkoviću kao glavnom lelekaču na Pavlovoj sahrani: ”Leleknuo je srpski akademik, ridajući: ‘Okitiše Beograd tvojom lepom glavom, Pavle brate’. Nisam uspio dokučiti smisao te patetične slike, jer mi nije posve jasno tko je kitio Beograd ‘lepom glavom brata Pavla’, ali, hajde, ne valja cjepidlačiti oko stila na grobljima; emocije i boli odvuku katkad u plitkoću.”
Vešović je rastumačio Kovačove nedoumice: Nije riječ o plitkoći, nego o doslednosti. Slika potiče iz Gorskog vijenca, đe tužilja veli da Turci kite gradove glavama viđenih ubijenih Crnogoraca. Akademik u stvari veli: pobiše nas Turci, evo nema ni Pavla više. Srbe nema ko drugi da trijebi, no Turčin.
