Kako je lucidna Dubravka U! U svakoj njenoj rečenici ima stila, ironije, lepote:
“Ustvari, kada pogledate malo šire, jedini realni politički program koji ujedinjuje sve stanovnike bivše Jugoslavije, program za koji su se svi spremni boriti do zadnjeg daha je – penzija. Vidjeli ste da je Ratko Mladić čim su ga uhapsili potegao pitanje svoje penzije. Čuli ste da se sin Gorana Hadžića odmah nakon Mladićeva hapšenja požalio da od niske penzije svoga oca u odsustvu nije u stanju živjeti. Čitali ste da se Mirjana Sanader odmah po uhićenju supruga požalila da joj je nešto kasnila plaća. Znate da je jedina svrha ulaska u HAZU dodatak na penziju. Znate da hrvatski dragovoljci odmah složno skoče na noge čim se spomene riječ “penzija”. A onda se postavlja logično pitanje zašto su se svi ti narodi krvili i krvarili, kada im je penzija u bivšoj Jugoslaviji bila lijepo osigurana.”
I onda pomislim da pravi književnici ispoljavaju svoj talenat u svakom slovu koje napečataju. Tema može biti bilo koja… I o politici piše Dubravka otmeno, umetnički.
Ćosić u knjizi U tuđem veku, i u sličnim ispovednim tekstovima, nije ni blizu standarda koji nameće lucidna Dubravka.
Pa kad ona još uzgred primijeti:
Desnica je topla mafijaška obitelj.
