Književnik M Vešović ima vazda po neku značajnu priču. Sad saznajem: “Gorčin Ašanin je bio iz Šaovića, kako je to selo, po starom, zvala Darinka, zato se i ja služim tim imenom, a inače se zove Tomaševo, po jednom od braće Žižića, partizana koje je Pavle Đurišić uhvatio i specijalnim ih mukama umorio: i Tomašu i Mirašu je ispekao noge u sačevima žara.”
Onda dodaje:
“Montenegrinjci su stoljećima njegovali kult «svete osvete». U tom polunarodu, čiji pripadnici ne mogu usaglasiti mišljenje čak ni oko pitanja koliko Turčin ima nogu, svi se slažu da se nikom ne smije oprostiti ni jedno poganstvo, a kamoli zločin, i svaki Montenegrinjac bi se složio sa Sioranom koji veli: “Praštanje je protuprirodan čin». U ovom nisam drukši od ostalih. Ima sto stvari kojim se Montenegrinjci diče, a ja sam ih se uvijek stidio, ali sam vazda prihvatao njihovo uvjerenje da se ni jedno zlo nikom ne bi smjelo oprostiti.”
I moja malenkost, ako nije neskromno, spada u potpisnike Sioranovog referenduma.
