Saramago ima jednu ljupku knjigu: Putovanje kroz Portugal. (Kaže se Portugal, a ne Portugalija. Vidjeti kod Andrića.) Išao je od mjesta do mjesta, sa planom i bez plana. Bilježio, opisivao. Slavio istoriju domovine. Ali se i rogušio. Inventarisao kulturu svoje zemlje. Podijelio poetske utiske sa čitaocima širom svijeta. Zbilja je to divno, korisno.
Reći ćemo, pa šta? Bar putopisaca ima koliko želiš.
Ali nije tako. Saramago je nobelovac.
Znao je svoje mjesto i položaj i značaj. Osjetio pozvanje.
Slavan i kompetentan sin naroda, odajući piše ode domovini.
