Za onu antologijsku Kišovu priču o streljanju grofa Esterhazija kaže Gatalica da je stara ugarska skaska.
Onda doznajemo da je 1917. ta priča kao farsa ponovljena u Solunu pri streljanju Apisovog druga majora Ljubomira Vulovića, koga je za smrt pripremio kolega junak Radojica Tatić (strana 379 u Velikom ratu).
Gatalica ne spominje Kiša.
Miloš, zvani Borhes, kaže da i ne treba. Ko dobrog naratora na selu u gluvo doba, oko vatre, pita je li istina to što govori, i čija istina?
Zamešateljstvo, koje je možda dobro za umetnost. Ali onaj pokojni kritičar Jeremić koji je posran u Času anatomije, eno se malo dodatno promeškoljio u grobu?
