Zakulisna borba četnika sa ostakom Srbije sastoji se u ovome:
Ako četnici uspiju da pokažu kako su nedjela u zemljama bivše SFRJ od 1990. do kad-ono-bješe izvršili komunisti, onda mogu da se ponose, jer oni nijesu na javnoj sceni (nijesu imali šansu) šezdeset godina u kontinuitetu. I nizašta nijesu krivi.
Ako, pak, nedavne ratove shvatimo kao četničku aktivnost, onda je zaključak jednosmjeran i prost: Četnički pokret je vršio zločine od 1941. do 1945. i pokušao (dobrim dijelom uspio) da ih reprizira od 1991. do 1995. godine. Tada imamo kontinuitet nacionalističkih nedjela. Oba puta je četnički pokret o jadu zabavio Evropu i još više unazadio Srbiju.
Kad se takav ulog ima u vidu, jasno je što svakodnevno slušamo i čitamo da sa Srebrenicom četnici nemaju ništa. A kako stoje činjenice?
a) Ne mogu se zaboraviti “Krajišnikovi ditirambi Draži” (Milenko Marković). Ti bubnjevi su bili gromoglasni u vrijeme žestoke opsade Sarajeva i ekzekucije u Srebrenici. On je govorio o istorijskim trenucima realizacije ideja četničkog vođe.
b) Lako je pogledati udžbenike istorije u Republici Srpskoj, ili u Srbiji, pa vidjeti šta djeca uče o ulozi četnika nekad i sad.
c) Postoje fotografije, na fotografijama kape, na kapama kokarde. Tamo nema potokraka. Petokraka je bila zabranjena. Tamo su likovi koje je davno uslikao Bulajić. Sjetimo se Zakona u Kninu koji zabranjuje komunistička organizovanja.
d) Pomoć iz Srbije, verbalna i druga, stizala je zločincima od snaga koje se smrtno uvrijede ako ih nazovete komunjarama.
e) Žrtve nikad nijesu svjedočile da su ih maltretirali partizani, već uvijek četnici. Sve je bilo četničko: heraldika, himna, metodi.
f) Jeste li slušali prekodrinske retrograde kad se uslikaju na Ravnoj Gori? Ako im misliš najgore, nazovi ih partizanima.
g) Popovi su bili u prvim borbenim klupama.
Dosta je ovoliko, moglo bi deset puta više. Zaključak je ovaj: kontinuitet četničkog rukopisa u ratovima od 1941. do 1945, i od 1991. do 1995. isto je toliko vidljiv koliko i kontinuitet obrva jednog bosanskog Srbina koji je trenutno na kvartiri u ševeningenu.
Neka iz ovog ponovljenog debakla četnika proiziđe potreba njihove istorijske imputacije – u korist razvoja Srbije.
